TRAŽI

Pre no što me je srela Džulijan Barns
Preveo s engleskog Zoran Paunović
Godina izdanja: 2002
Broj Strana: 188

Cena: RASPRODATO

Još jedan od svetski poznatih romana Dž. Barnsa na srpskom jeziku.

Gream Hendriks, istoričar, napustio je svoju neprijatnu suprugu Barbaru zbog znatno prijatnije En, i veoma je zadovoljan tom promenom. Gotovo da ne može da poveruje da je imao toliko sreće; provodi vreme razmišljajući o En, u jednu svesku zapisuje kakvu je odeću nosila pojedinih dana. To blaženo stanje traje sve do onog dana kada će je uhvatiti kako čini "preljubu" na filmskom platnu. En je, naime, pre nego što su se venčali, bila osrednja filmska glumica.

Ubrzo, Gream počinje da prati i najmanje tragove, da pregleda njene knjige tražeći posvete bivših ljubavnika i da bezbroj puta iznova gleda onih nekoliko loših filmova u kojima je ona igrala.

Nije baš da on osuđuje En zbog toga što je imala prošlost, ali njemu istorija mnogo znači..

Džulijan Barns rođen je u Engleskoj, u Lesteru, 19. januara 1946. godine. Školovao se u Londonu od 1957. do 1964, a visoko obrazovanje iz oblasti savremenih jezika stekao je na Koledžu Magdalen u Oksfordu. Diplomirao je 1968, a potom je tri godine radio kao leksikograf na Oksfordskom rečniku engleskog jezika. Barns je 1977. počeo da radi kao kritičar i urednik književne rubrike u časopisima Nju stejtsmen i Nju rivju. Od 1979. do 1986. pisao je TV kritiku, prvo za Nju stejtsmen, a zatim za londonski Obzerver.

Dobitnik je više prestižnih nagrada i diploma, uključujući i nagradu Somerset Mom (Metrolend, 1981). Tri puta je nominovan za Bukerovu nagradu (Floberov papagaj, 1984, Engleska, Engleska, 1998 i Artur&Džordž, 2005). Pored ostalih, dobio je i nagradu Memorijala Džefrija Fabera (Floberov papagaj, 1985); Pri medisi (Floberov papagaj, 1986); nagradu E. M. Forster, koju dodeljuju Američka akademija i Institut za umetnost i književnost (1986); Gutenbergovu nagradu (1987); nagradu Grincane Kavur (Italija, 1988); i Pri Femina (Troje, 1992). Barns je proglašen vitezom (1988), potom oficirom (1995) i komandirom francuskog Reda umetnosti i književnosti (2004). FVS fondacija mu je 1993. dodelila Šekspirovu nagradu, a 2004. osvojio je Austrijsku državnu nagradu za evropsku književnost.

Do sada su objavljena njegova dela: Metrolend (1980), Pre no što me je srela (1982), Floberov papagaj (1984), Zureći u sunce (1986), Istorija sveta u 10 ½ poglavlja (1989), Troje (1991), Bodljikavo prase (1992), Pisma iz Londona 1990–1995 (1995), Obale Lamanša (1996), Engleska, Engleska (1998), Ljubav, itd. (2000), Cepidlaka u kuhinji (2003), Sto od limunovog drveta (2004), Artur & Džordž (2005), Nije to ništa strašno (2008).

Živi u Londonu. 

Ostale knjige autora

Ostale knjige iz edicije

Preporučujemo
Isusalim Mija Koto

Progonjen avetima sopstvene prošlosti, otac odvodi svoja dva sina i jednog vernog slugu na napušteno imanje nekadašnjeg rezervata, s namerom da tamo zasnuje novo čovečanstvo, ali ne da obnovi i nastavi ljudski rod nego da na ničijoj zemlji zaustavi vreme, zabrani sećanja, snove i uspomene. Ipak, njegov mlađi sin Muanito, koji je ujedno i narator ove pripovesti, uprkos očevoj zabrani, krišom uči da čita i piše da bi otkrio kako je pisanje, pored snova, najčvršća spona između prošlosti i budućnosti, između zaborava i nade...

Više o knjizi
Geopoetika proglašena za najboljeg izdavača na Sajmu knjiga u Podgorici

Na 8. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, izdavačka kuća Geopoetika dobila je Nagradu za najboljeg izdavača.

"Geopoetika ove godine sabira rezultate dvodecenijskog rada i riječ je o izdavaču izrazite dinamike, čije je težište na stranoj literaturi, naročito kada je pitanju beletristika", navodi se u obrazloženju žirija.

Dalje
Najčitanije

Omiljena igra Lenard Koen @Notni spisi

Ljubavnici moje majke Kristofer Houp @Svet proze

Zimski dnevnik Pol Oster @Intimna istorija

Alahove kćeri Nedim Gursel @Svet proze

Nula Deni Geđ @Svet proze