TRAŽI

Muzej nevinosti Orhan Pamuk
Prevela s turskog Mirjana Marinković
Godina izdanja: 2008.
Format (cm): 20cm
Broj Strana: 600

Cena: 972,00 din

Samo nekoliko meseci pošto je objavljen u Turskoj, pred našim čitaocima je, među prvima u svetu, jedan od najobimnijih romana Orhana Pamuka. Više od sto pedeset likova u osamdeset i tri poglavlja na šest stotina stranica gradi svet Istanbula u vremenu od 1975. godine do današnjih dana.

Pamuk u Muzeju nevinosti otvara najraznovrsnije teme - od društvenih tabua do neodoljive modernosti i sloboda koje su sedamdesetih osvajali i mladi Istanbulci, od metaforičkih muzejskih vrednosti do pregleda zbirki najbizarnijih svetskih muzeja, od zapleta kao na filmu do pripovesti o svetu savremene turske kinematografije.

Ipak, jedna se tema izdvaja, i po njoj se ovaj roman razlikuje od drugih Pamukovih romana – to je ljubav.

Istanbul je, pak, kao i uvek kad je Pamuk u pitanju, nezaobilazna velika pozornica velike priče.

Ulicama istanbulskih četvrti Nišantaš, Čukurdžuma,Taksim, Harbija, Bejoglu, često krstari još jedan junak ove knjige – automobil ševrolet iz 1965, koji svojom rutom spaja ekskluzivne klubove i musave barove, luksuzne vile i sirotinjske periferijske četvrti, bioskopske bašte kojih danas više nema i mesta i scene vezane uz turski film i glumce, poslovne četvrti i ćumeze staretinara čudaka.

No, ovaj roman je pre svega knjiga o vezama među ljudima, opsesijama, fetišima, emotivnoj zavisnosti, sakupljanju stvari i uspomena, sećanju i čežnji. U osnovi svega stoji fundamentalno pitanje šta je ljubav, zapravo.

Glavni lik, Kemal, pripadnik visokog društva – zaljubljen je je u Fusun, mladu devojku iz drugog društvenog miljea. U tragičnom nizu događaja on opsesivno sakuplja svaki predmet koji ona dodirne. Iz te nesvakidašnje opsesije junaka romana rađa se, u realnom vremenu, prostoru i životu, i ideja Orhana Pamuka da za roman izgradi muzej. Tako je posle devet godina od kupovine stare trospratne kuće u istanbulskom kvartu Čukurdžuma 1999, istovremeno završeno renoviranje budućeg muzejskog prostora, ali i knjiga pod naslovom Muzej nevinosti. Kao što to roman čini na svoj imaginarni način, tako i taj muzej ima nameru da na svoj materijalni način sakupi i izloži predmete ovog romana. Besplatne ulaznice su priložene!

Vrlo zanimljiv proces u kom se knjiga transformiše u predmete i obrnuto; knjiga u muzej i muzej u knjigu.

Vladislav Bajac

„Moj do sada najnežniji roman, koji iskazuje najviše pažnje i poštovanja prema ljudima.“

Orhan Pamuk

Orhan Pamuk je rođen u Istanbulu 1952. godine. Odrastao je u istanbulskoj četvrti Nišantaš, u porodici nalik onima kakve opisuje u svojim romanima Dževdet-beg i njegovi sinovi i Crna knjiga. Po završenoj gimnaziji studirao je arhitekturu, ali se potom opredelio za novinarstvo. Pamuk, koji za sebe kaže da je u detinjstvu i mladosti maštao o tome da postane slikar, aktivno se posvetio pisanju 1974. godine. Izdavačka kuća Milijet dodelila mu je 1979. godine nagradu za rukopis prvog romana Dževdet-beg i njegovi sinovi, koji je objavljen 1982, a godinu dana kasnije dobio je prestižnu nagradu koja nosi ime slavnog turskog pisca Orhana Kemala. Iste godine, 1983, iz štampe izlazi Tiha kuća, njegov drugi roman, koji opisuje tri generacije jedne istanbulske trgovačke porodice. Godine 1984. ovaj je roman, preveden na francuski, dobio nagradu Madarali, a 1991. i Nagradu za evropsko otkriće (Prix de la decouverte europeenne). Istorijski roman Bela tvrđava (1985), u kojem je opisana veza između mletačkog roba i njegovog turskog gospodara, proširio je popularnost i slavu Orhana Pamuka i izvan granica Turske. Ova knjiga, čiji je prevod na engleski Njujork tajms pozdravio rečima „Nova zvezda ukazala se na Istoku“, prevedena je na sve velike zapadne jezike. Njegov četvrti roman, Crna knjiga (1990), zahvaljujući svojoj složenosti, bogatstvu i punoći izraza, smatra se jednim od najkontroverznijih, ali i najpopularnijih romana savremene turske književnosti. Na osnovu ove knjige Pamuk je napisao scenario za film Tajno lice, koji je režirao čuveni turski reditelj Omer Kavur. Taj scenario objavljen je kao knjiga 1992. godine. Roman Novi život je za kratko vreme po objavljivanju (1994) postao jedan od najčitanijih savremenih turskih romana. Na izrazito veliko interesovanje, kako u Turskoj tako i u inostranstvu, naišao je njegov istorijski roman o životu i umetnosti osmanskih majstora minijature u kasnom šesnaestom veku, Zovem se crveno (1998), koji je 2003. godine dobio International IMPAC Dublin Literary Award i Prix Médicis étranger 2005. godine.

Godine 1998. Pamuk je, praveći izbor iz napisa u svojim beleškama koje je vodio od rane mladosti, pod naslovom Druge boje: izabrani spisi i jedna pripovetka, zajedno sa do tada neobjavljenom dugom pripovetkom Gledanje kroz prozor, objavio svoje odabrane tekstove, eseje, novinske članke, kritike, reportaže i putopise. Godine 2002. objavio je roman Sneg, a 2003. knjigu tekstova posvećenu rodnom gradu − Istanbul: uspomene i grad. Dobitnik je Nagrade za mir knjižara Nemačke (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels) za 2005. godinu.

Godine 2006. dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost. Iste godine odlikovan je francuskim Ordenom viteza reda umetnosti i književnosti, a Univerzitet u Vašingtonu dodelio mu je medalju (Distinguished Humanist Medal), koja se bijenalno dodeljuje naučnicima i umetnicima za vrhunska dela i hrabrost.

Orhan Pamuk je počasni član Američke akademije umetnosti i književnosti, kao i Kineske akademije društvenih nauka. Godine 2010. uručena mu je Nagrada „Norman Majler“ za životno delo (2010 Norman Mailer Lifetime Achievement Award).

Knjige Orhana Pamuka prevedene su na više od četrdeset svetskih jezika i prodate u tiražu od više miliona primeraka.

Do sada objavljena dela Orhana Pamuka u izdanju Geopoetike:

1. Bela tvrđava, 2002.

2. Novi život, 2004.

3. Zovem se Crveno, 2006.

4. Istanbul, 2006.

5. Dževdet-beg i njegovi sinovi, 2007.

6. Sneg, 2007.

7. Crna knjiga, 2008.

8. Muzej nevinosti, 2008.

Ostale knjige autora

Ostale knjige iz edicije

Preporučujemo
Isusalim Mija Koto

Progonjen avetima sopstvene prošlosti, otac odvodi svoja dva sina i jednog vernog slugu na napušteno imanje nekadašnjeg rezervata, s namerom da tamo zasnuje novo čovečanstvo, ali ne da obnovi i nastavi ljudski rod nego da na ničijoj zemlji zaustavi vreme, zabrani sećanja, snove i uspomene. Ipak, njegov mlađi sin Muanito, koji je ujedno i narator ove pripovesti, uprkos očevoj zabrani, krišom uči da čita i piše da bi otkrio kako je pisanje, pored snova, najčvršća spona između prošlosti i budućnosti, između zaborava i nade...

Više o knjizi
Geopoetika proglašena za najboljeg izdavača na Sajmu knjiga u Podgorici

Na 8. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, izdavačka kuća Geopoetika dobila je Nagradu za najboljeg izdavača.

"Geopoetika ove godine sabira rezultate dvodecenijskog rada i riječ je o izdavaču izrazite dinamike, čije je težište na stranoj literaturi, naročito kada je pitanju beletristika", navodi se u obrazloženju žirija.

Dalje
Najčitanije

Omiljena igra Lenard Koen @Notni spisi

Ljubavnici moje majke Kristofer Houp @Svet proze

Zimski dnevnik Pol Oster @Intimna istorija

Alahove kćeri Nedim Gursel @Svet proze

Nula Deni Geđ @Svet proze