Izabrane drame I Henrik Ibzen
Preveli s norveškog: Nataša Ristivojević-Rajković, Ljubiša Rajić, Sofija Bilandžija, Ivana Bojović i Nevena Ašković
Godina izdanja: 2004
Broj Strana: 255

Cena: RASPRODATO

Novi prevodi sa norveškog jezika pet Ibzenovih drama:

Stubovi društva, Lutkina kuća (Nora), Aveti, Narodni neprijatelj i Divlja Patka.

U pripremi je i drugi tom u kojem će biti drame:

Gospođa s mora, Heda Gabler, Graditelj Sulnes, Mali Ejolf, Jun Gabriel Borkman.

Henrik Ibzen (1828-1906) je norveški književnik čije drame predstavljaju najveći doprinos norveške književnosti svetskoj. Napustio je Norvešku 1864. godine i nakon 27 godina provedenih naizmenično u Italiji i Nemačkoj, vratio se u zemlju stekavši svetski ugled. U Norveškoj je napisao svoje poslednje četiri drame, a 1900. godine je doživeo prvi od serije moždanih udara i od tada bio uglavnom van javnosti.

U prvom stvaralačkom periodu preovlađuje nacionalni romantizam, koga se on postepeno oslobađa. Glavna dela ovog perioda su: Pretendenti na presto (1863), delo prožeto sumnjom u pesnički poziv, sumnjom koja će, uz sukob želja i mogućnosti, ostati osnovni motiv njegovog celokupnog stvaralaštva. Taj period završava dramom Brand (1866), u kojoj autor izlaže etički kredo ”sve ili ništa”, radikalan ali apstraktan zahtev koji se nije odnosio ni na kakvu konkretnu društvenu akciju, i dramom Per Gint (1867), najsloženijim delom norveške književnosti, ujedno i poslednjom dramom koju je napisao u stihu.

Dramom Savez mladih (1869), sa tematikom iz savremenog života, Ibzen najavljuje svoju kritičko-realističku fazu koju čine Stubovi društva (1877) (kritika bezočnosti građanskog društva), Lutkina kuća (1879) (kritika položaja žene u društvu), Aveti (1881) (problem krivice i praštanja) i Narodni neprijatelj (1882) (gušenje istine koja smeta građanskom sloju). Te četiri drame je napisao pod uticajem stava danskog kritičara Georga Brandesa i njegovog poziva na stvaranje društveno angažovane književnosti, i njima je izazvao veliku pažnju. Njih povezuje oštra kritika dvostrukog morala. Zbog njegove oštre osude licemerja i nekih ključnih vrednosti građanskog društva, kao što su brak i volja većine, nordijska pozorišta su odbijala da igraju više njegovih komada. Za prvo izvođenje Lutkine kuće u Nemačkoj, morao je da napiše nov završetak u kome se Nora sa pokajanjem vraća mužu i deci, dok su Aveti prvo izvedene 1882. godine u Čikagu, a tek 1890. godine u Bergenu u Norveškoj.

Sredinom osamdesetih godina devetnaestog veka njegove drame se više usredsređuju na pojedinca i njegovu sudbinu sa bitnim elementima simbolizma. Te poslednje drame, ukupno osam, često se nazivaju psihološkim. U njima sukob sna i stvarnosti postaje nerazrešiv. U Divljoj patki (1884) izlaz je u bekstvu u svet mašte, u Rosmersholmu (1886) izlaz je samoubistvo. Sličan krug motiva povezuje njegove sledeće drame: Gospođa s mora (1888), Heda Gabler (1890), Graditelj Sulnes (1892), Mali Ejolf (1894), Jun Gabriel Borkman (1896) i Kad se mrtvi probudimo (1899). U poslednjim dramama se vraća temi smisla umetničkog poziva uvek iznova preispitujući da li je vredno žrtvovati stvarni život zarad umetnosti.

Njegov dramski opus značio je izuzetno mnogo za razvoj evropske i svetske realističke drame sa temama iz građanskog života, a taj se uticaj oseća i danas. O popularnosti i značaju Ibzenovog dela govori podatak da su se njegove drame 1877. godine igrale u pet pozorišta u Berlinu u jednoj jedinoj nedelji.

Njegova poezija je ostala manje zapažena iako u njoj ima izvanrednih stihova.

Ostale knjige iz edicije

Preporučujemo
Ružin dom/Krisuvik Hubert Klimko-Dobžanjecki

Ove dve novele pružaju nam putovanje u središte Islanda kakvog ne poznajemo i ne očekujemo. Ružin dom je potresna pripovest o starosti i umiranju u jednoj od najbogatijih zemalja sveta, gde je Island prikazan kao sažeta slika Zapada. Sa druge strane knjige i priče, Krisuvik nam nudi jednostavnu i plemenitu severnjačku baladu o izgradnji doma, osnivanju porodice i sudbini, pružajući nam tako suptilan uvid u način života u ovoj neobičnoj zemlji i priču o jednostavnom životu koji postaje herojstvo u propasti.

 

 

Više o knjizi
Srpska proza u prevodu na američkom sajtu

Ovih dana je američki izdavač Open Letter na naslovnoj strani svog sajta objavio opširnu informaciju o našoj ediciji Srpska proza u prevodu. Komentar direktora Čada V. Posta, kao i tekstovi o svakoj od knjiga uz fotografije naslovnih strana rezultat su početka saradnje između ove dve kuće. Američki izdavač, koji se bavi isključivo prevedenom književnošću, svojim gestom je zapravo ponudio na uvid američkom, ali i svetskom tržištu srpske pisce i njihova dela. Tako su romani Basare, Valjarevića, Bajca, kao i Vide Ognjenović i Mirjane Novaković krenule i na ovaj način na put ka anglosaksonskim izdavačima. Među jednodušnim reakcijama oduševljenja na ovu ponudu profesionalaca iz drugih zemalja, pa čak i sa drugih kontinenata, nalaze se i izdavači i književni kritičari iz Velike Britanije i Australije.

Dalje
Najčitanije

Mirni dani u Miksing Partu Erlend Lu @Svet proze

Okorela zemlja čuda i Kraj sveta Haruki Murakami @Svet proze

Lutalaštvo Rebeka Solnit @Ekopoetika

Naivan. Super. Erlend Lu @Svet proze

Izabrani radovi T. V. Spiveta Rejf Larsen @Svet proze