Istanbul Uspomene i gradOrhan Pamuk
Prevela s turskog: Mirjana Marinković
Godina izdanja: 2006
Broj Strana: 337

Cena: 756,00 din

Da li je tajna Istanbula u njegovom siromaštvu koje živi pored slavne istorije, što nasuprot tome što je toliko otvoren za spoljne uticaje vodi zatvoren mahalski i društveni život i što mu se svakodnevica sastoji od trošnih, krhkih odnosa u pozadini veličanstvene prirodne lepote okrenute spolja? Ali, svaka priča vezana uz opšte karakteristike jednog grada, njegov duh ili biće, pretvara se posredno u razgovor o našem sopstvenom životu, a još i više o našem sopstvenom duhovnom stanju.

Grad nema drugog centra osim nas samih.

Orhan Pamuk, Istanbul

Pisati o svom gradu nije nimalo lako. Slično je pokušaju da se opiše najbliskije biće. Ono koje je dato, bez pitanja da li ga volite ili ne. Jer grad je kao porodica u kojoj ste rođeni: ona je mogla da učestvuje u odluci hoćete li joj se pridružiti. Ali vi niste mogli o tome da odlučujete.

Orhan Pamuk je za vodiča odabrao nesumnjivu ljubav prema Istanbulu. I onda kada ga opisuje tamnim tonovima. Ovo je grad-knjiga u crno-belim kontrastima; topografija i duše i tela centra jedne imperije, a iz perioda njegove dekadencije u vreme Pamukovog detinjstva i mladosti.

Knjiga počinje kao saga o porodici, a završava kao portret grada.

Ovo je zapravo biografija Istanbula i autobiografija Orhana Pamuka.

Vladislav Bajac

Orhan Pamuk je rođen u Istanbulu 1952. godine. Odrastao je u istanbulskoj četvrti Nišantaš, u porodici nalik onima kakve opisuje u svojim romanima Dževdet-beg i njegovi sinovi i Crna knjiga. Po završenoj gimnaziji studirao je arhitekturu, ali se potom opredelio za novinarstvo. Napustio je studije na Tehničkom fakultetu i upisao se na Institut za novinarstvo Istanbulskog univerziteta i diplomirao 1976. godine. Pamuk, koji za sebe kaže da je u detinjstvu i mladosti maštao o tome da postane slikar, aktivno se posvetio pisanju 1974. godine. Izdavačka kuća Milijet dodelila mu je 1979. godine nagradu za rukopis prvog romana Dževdet-beg i njegovi sinovi, koji je objavljen 1982, a godinu dana kasnije dobio je prestižni nagradu koja nosi ime slavnog turskog pisca Orhana Kemala. Iste godine, 1983, iz štampe izlazi Tiha kuća, njegov drugi roman, koji opisuje tri generacije jedne istanbulske trgovačke porodice. Godine 1984. ovaj je roman, preveden na francuski, dobio nagradu Madarali, a 1991. i Nagradu za evropsko otkriće (Prix de la découverte européenne). Istorijski roman Bela tvrđava (1985), u kojem je opisana veza između mletačkog roba i njegovog turskog gospodara, proširio je popularnost i slavu Orhana Pamuka i izvan granica Turske. Ova knjiga, čiji je prevod na engleski Njujork tajms pozdravio rečima "Nova zvezda ukazala se na Istoku", prevedena je na sve velike zapadne jezike. Njegov četvrti roman, Crna knjiga (1990), zahvaljujući svojoj složenosti, bogatstvu i punoći izraza, smatra se jednim od najkontroverznijih, ali i najpopularnijih romana savremene turske književnosti. Na osnovu ove knjige Pamuk je napisao scenario za film Tajno lice, koji je režirao čuveni turski reditelj Omer Kavur. Taj scenario objavljen je kao knjiga  1992. godine. Roman Novi život je za kratko vreme po objavljivanju (1994) postao jedan od najčitanijih savremenih turskih romana. Na izrazito veliko interesovanje, kako u Turskoj, tako i u inostranstvu, naišao je njegov istorijski roman o životu i umetnosti osmanskih majstora minijature u kasnom šestaestom veku, pod imenom Zovem se crveno (1998), koji je 2003. godine dobio International IMPAC Dublin Literary Award i Prix Médecis étranger 2005.

Godine 1998, Pamuk je, praveći izbor iz napisa u svojim beleškama koje je vodio od rane mladosti, pod naslovom Druge boje: izabrani spisi i jedna pripovetka, zajedno sa do tada neobjavljenom dugačkom pripovetkom Gledanje kroz prozor, objavio svoje odabrane tekstove, eseje, novinske članke, kritike, reportaže i putopise. Godine 2002., objavio je roman Sneg, a 2003. knjigu tekstova posvećenu rodnom gradu pod naslovom Istanbul:uspomene i grad. Dobitnik je Nagrade za mir knjižara Nemačke (Friedenspreis des Deutschen Buchhandels) za 2005. godinu.

Godine 2006. dodeljena mu je Nobelova nagrada za književnost.

Knjige Orhana Pamuka prevedene su na više od četrdeset svetskih jezika i prodate u tiražu od više miliona primeraka.

Do sada objavljena dela Orhana Pamuka u izdanju Geopoetike:

1. Bela tvrđava, 2002.

2. Novi život, 2004.

3. Zovem se Crveno, 2006.

4. Istanbul, 2006.

5. Dževdet-beg i njegovi sinovi, 2007.

6. Sneg, 2007.

7. Crna knjiga, 2008.

8. Muzej nevinosti, 2008.

Ostale knjige autora

Ostale knjige iz edicije

Preporučujemo
Bratstvo sreće Fernando Savater

Avanturistički roman smešten u svet konjičkog sporta. Detektivska priča koja krije filozofsku raspravu o istinskoj sreći. Za ovaj roman Savater je dobio prestižnu književnu nagradu Premio Planeta.

Više o knjizi
Tomas Eloj Martinez preminuo u Buenos Ajresu

Tomas Eloj Martinez, čuveni argentinski novinar i pisac, preminuo je 31. januara 2010. godine u Buenos Ajresu.

Njegova dela uglavnom se bave Argentinom za vreme i nakon vladavine Huana Dominga Perona i njegove zene, Eve. Tokom diktature u Argentini (1976-1983) živeo je u Venecueli, gde je osnovao list Diario de Karacas. Radio je za velike svetske dnevne novine, kao što su Njujork tajms, španski Pais i argentinski Nasion. Najpoznatija dela su mu Evita, koji je preveden na vise od 30 jezika, Roman o Peronu, Kraljičin let (prestizna nagrada Alfaguara, 2002), kao i Tango za Buenos Ajres koji je Geopoetika objavila 2007. godine.

Dalje
Najčitanije

Okorela zemlja čuda i Kraj sveta Haruki Murakami @Svet proze

Izabrani radovi T. V. Spiveta Rejf Larsen @Svet proze

Najbolje namere Ingmar Bergman @Svet proze

Kleta reko vremena Per Petešun @Svet proze

Male istorije Peter Englund @Intimna istorija