Vesti

Džulijan Barns u nominaciji za Bukerovu nagradu @ 27.07.2011.

Džulijan Barns se sa još 12 književnika našao u širem izboru za najprestižniju britansku literarnu nagradu Buker. Prethodno već  nominovan za ovu nagradu (Floberov papagaj, 1984, Engleska, Engleska, 1998 i Artur&Džordž, 2005), Barns se ove godine kandidovao sa svojim najnovijim romanom The Sense of Ending.

Imena pisaca koji su ušli u uži izbor biće objavljena 6. septembra, a laureat nagrade vredne 50.000 funti biće izabran 18. oktobra.

Edicija Srpska proza u prevodu povod za posetu američkih studenata @ 08.07.2011.

Grupa studenata Univerziteta Vašington, zajedno sa profesorom interdisciplinarnog pisanja Normanom Vakerom i Zoricom Vaker, profesorkom komparativne istorije ideja, nedavno je bila gost Geopoetike. Knjige iz edicije Srpska proza u prevodu/Serbian prose in Translation, navele su američke studente da požele da posete Beograd i da kroz susret sa izdavačem obogate svoje znanje o srpskoj književnosti i kulturi. Studenti su imali retku priliku da se detaljnije upoznaju i sa specifičnim izdavačkim konceptom Geopoetike, a posebno sa njenim sistematskim radom na promociji domaćih pisaca koji su, potpuno nepravedno, nedovoljno zastupljeni u svetu.

Stvaralaštvo Iva Andrića proučava se u okviru redovnog programa Univerziteta Vašington, a u planu je i kurs posvećen savremenim srpskim piscima.

Reizdanje knjige „Baba Jaga je snijela jaje” Dubravke Ugrešić @ 07.07.2011.

Knjiga „Baba Jaga je snijela jaje”, našim čitaocima dobro poznate i drage autorke, Dubravke Ugrešić ponovo je dostupna u knjižarama i u Kući za čitanje Geopoetike.

Podsećamo vas da je Geopoetika zajedno s još preko četrdeset izdavača iz celog sveta, od Severne i Južne Amerike, preko Azije i Australije, do svih delova Evrope - pokrenula ediciju Mitovi u okviru koje se našla i ova knjiga Dubravke Ugrešić. Od pisaca je zatraženo da po slobodnom izboru, kako god to žele, iznova ispričaju već postojeće i znane mitove iz bilo koje kulture sveta. Među autorima su najveća i najzanimljivija imena savremene svetske književnosti.

Američko izdanje „Fame o biciklistima” @ 07.07.2011.

Roman Svetislava Basare Fama o biciklistima” („The Cyclist Conspiracy”) biće objavljen u martu 2012. u izdanju amerićke izdavačke kuće Open Letter koja objavljuje isključivo dela nastala izvan engleskog govornog područja sa namerom da se američka zatvorenost prema stranoj literaturi što više smanji.

Basarin roman je, zajedno sa ostalim romanima iz edicije Srpska proza u prevodu/Serbian prose in Translation, dat na razmatranje urednicima izdavačke kuće nakon čega je usledila odluka da se ovaj roman objavi i da se preuzme prevod na engleski jezik Rendala Mejdžora koji je za ovu ediciju preveo i romane Constantine’s Crossing Dejana Stojiljkovića, The Russian Window Dragana Velikića i Hamam Balkania Vladislava Bajca.

Knjiga je predstavljena zvanično na sajtu izdavača.

 

Ekskluzivno! Odlomak iz knjige „Sve je osvetljeno” Džonatana Safrana Fora @ 06.07.2011.

Geopoetika će uskoro objaviti izvanredni roman „Sve je osvetljeno” Džonatana Safrana Fora. Po prvi put vam omogućujemo da unapred vidite deo prevoda na našem sajtu. Ovo izuzetno maštovito delo mladog američkog pisca izazvalo je senzaciju u književnim krugovima, za kratko vreme nakon objavljivanja našlo se na međunarodnoj listi najboljih knjiga te godine, a osvojilo je i nekoliko prestižnih nagrada za književnost.

Odlomak koji je pred vama predstavlja samo jedan od tri dela knjige, koji piše Ukrajinac Aleks, prevodilac s neverovatnom sposobnošću da engleski jezik istovremeno unakazi i osveži briljantnom upotrebom čudnovatih oblika.

„Ne trudite se da čitate noću dok neko pored vas spava, osim ako vaša veza nije u stanju da prebrodi česta buđenja usled napada urnebesnog smeha”.

Iz kritike britanskog lista Gardijan

Pročitaj odlomak

     Dogovoreno je, a u dogovoru su učestvovali svi osim Dede i mene, da bi trebalo da otputujemo na železničku stanicu čim uđemo u grad Lavov. Dogovoreno je od strane Oca da Deda treba da dangubi sa strpljenjem u kolima, dok ja dangubim na šinama čekajući voz glavnog junaka. Nisam znao kakav će mu izgled biti, a on nije znao koliko ću ja biti visok i plemenit. O ovome smo kasnije razmenjivali mnoge duhovitosti. Rekao je da je bio mnogo nervozan. Rekao je da je usrao pune gaće od straha. A ja sam mu rekao da sam i ja usrao pune gaće od straha, ali ako hoćete da znate zašto, to nije zato što sam se plašio da ga neću prepoznati. Amerikanca u Ukrajini je laganica prepoznati. Usrao sam se od straha što je Amerikanac, a ja sam priželjkivao da mu pokažem da i ja mogu biti Amerikanac.

     Nekoliko dana pre nego što će glavni junak stići, raspitivao sam se kod Oca da li mogu krenuti napred ka Americi kada uspem da diplomiram univerzitet. „Ne“, rekao je. „Ali ja to želim“, informisao sam ga. „Nije me briga šta ti želiš“, rekao mi je i tu bi obično bio kraj razgovora, ali ovog puta nije bio. „Zašto?“ pitao sam. „Zato što mi nije važno šta ti želiš, Šapka.“ „Ne“, rekao sam, „zašto ne mogu da krenem napred ka Americi kad diplomiram?“ „Ako želiš da znaš zašto ne možeš da kreneš napred ka Americi“, rekao je, otvarajući frižider u potrazi za hranom, „to je zato što ti je Pradeda bio iz Odese, i Deda ti je iz Odese, i Otac ti je, tj. ja, iz Odese, i tvoji sinovi će biti iz Odese. Takođe, ti ćeš mukotrpno raditi u Baština Tursu kada budeš diplomiran. To je neophodno zaposlenje koje je bilo dovoljno dobra premija za Dedu, dovoljno dobra premija za mene, biće dovoljno dobra premija za tebe.“ „Ali šta ako to nije ono što ja priželjkujem?“ rekao sam. „Šta ako ja ne želim mukotrpno da radim u Baština Tursu, nego želim da umesto toga mukotrpno radim negde drugde, gde mogu da radim nešto neobično i gde mogu da zaradim veoma mnogo valute, a ne samo sićušnu sumu? Šta ako ja ne želim da mi sinovi odrastu ovde, nego umesto toga da odrastu na nekom superiornom mestu, sa superiornim stvarima, sa višim stvarima? Šta ako budem imao ćerke?“ Otac je izvadio tri kockice leda iz frižidera, zatvorio frižider i udario me. „Stavi ovo na lice“, rekao je pružajući mi led, „da ne bi užasno izgledao i proizveo katastrofu u Lavovu.“ Tu je bio kraj razgovora. Trebalo je da budem pametniji.

     Još uvek nisam pomenuo da je Deda zahtevao da povede Semija Dejvisa Juniora Juniora s nama. To je bila još jedna stvar. „Ponašaš se kao budala“, obavestio ga je Otac. „Potrebna mi je njena pomoć da vidim put“, rekao je Deda upirući prstom u oči. „Slep sam.“ „Nisi slep i nećeš voditi kučku.“ „Jesam slep i kučka ide s nama.“ „Ne“, rekao je otac. „Nije profesionalno da kučka ide s vama.“ Hteo sam da dodam nešto na Dedinu polovinu, ali nisam želeo da ponovo ispadnem glup. „Ili ću ići sa kučkom ili neću ići.“ Otac je bio u prelivu. Ne kao da se našao u Letonijskom Finišu, već kao da se našao među Scilom i Haringom, što je, istinu reći, pomalo nalik Letonijskom Finišu. Bilo je vatre među njima. Video sam ovo već ranije i ništa na ovom svetu me nije više plašilo. Na kraju je moj otac popustio, ali je takođe dogovoreno da Semi Dejvis Junior Junior mora da odene posebnu košulju koju će Otac izraditi i na kojoj će pisati: OKO KOJE VIDI, ZVANIČNA KUČKA BAŠTINA TURSA. Ovo je smišljeno kako bi ona izgledala profesionalno.

     Ne izuzimajući činjenicu da smo imali poremećenu kučku u kolima, koja je razvila sklonost da baca svoje telo o prozor, vožnja je bila teška jer je auto takvo sranje da nije hteo da putuje brže od brzine kojom ja trčim, što je šezdeset kilometara na sat. Mnoga kola su prolazila pored nas, zbog čega sam se osećao drugorazrednim, naročito kada su ta kola bila opterećena težinom porodica, i kada su ta kola bila bicikli. Deda i ja nismo izgovarali reči za vreme vožnje, što nije nenormalno jer nikad nismo izgovarali mnogobrojne reči. Činio sam napore da mu ne žderem džigericu, ali je ipak jesam žderao. Na jedan primer, zaboravio sam da istražim mapu, pa smo promašili ulaz na autski put. „Molim te nemoj da me udariš“, rekao sam, „ali napravio sam minijaturnu grešku sa mapom.“ Deda je odalamio stop pedalu, a moje lice je bacilo kosku šoferšajbni. Nije rekao ništa veći deo jednog minuta. „Da li sam od tebe tražio da voziš kola?“ pitao me je. „Nemam dozvolu da vozim kola“, rekao sam. (Ovo je tajna, Džonatane.) „Da li sam od tebe tražio da mi pripremiš doručak dok se tu smaraš“, pitao je. „Ne“, rekao sam. „Da li sam od tebe tražio da izumiš novu vrstu točka?“ pitao je. „Ne“, rekao sam, „ne bih bio dobar u tome.“ „Koliko sam stvari tražio od tebe da uradiš?“ pitao je. „Samo jednu“, rekao sam, svestan da je popizdeo, da pizdi na sve strane i da će urlati na mene sa podužim trajanjem, ili čak sprovesti nasilje nada mnom, što sam i zaslužio, ništa novo. Ali nije uradio ništa. (Primi k znanju, Džonatane, da on nikad nije sprovodio nasilje ni nada mnom ni nad Malim Igorom.) Ako želite da znate šta je uradio, zarotirao je kola, te smo se vozili nazad do mesta gde sam skrojio grešku. Obuhvatila je dvadeset minuta. Kada smo stigli do tog mesta, obavestio sam ga da smo stigli. „Jesi li potpuno siguran?“ pitao je. Rekao sam mu da sam potupuno siguran. Pomerio je kola pored puta. „Ovde ćemo stati i pojesti doručak“, rekao je. „Ovde?“ pitao sam, jer je to nije bilo impresivno mesto, samo nekoliko metara prljavštine među putem i betonskim zidom koji je delio put i farme. „Mislim da je ovo mesto prava premija“, rekao je, a ja sam znao da je elementarna pristojnost da mu ne protivgovorim. Smarali smo se na travi i jeli, dok je Semi Dejvis Junior Junior pokušavala da poliže žute linije autskog puta. „Ako ponovo zabrljaš“, rekao je Deda dok je žvakao kobasicu, „zaustaviću kola, a ti ćeš izaći sa stopalom u zadnjici. To će biti moja noga. Da li si razumeo?“

 

Preporučujemo
Isusalim Mija Koto

Progonjen avetima sopstvene prošlosti, otac odvodi svoja dva sina i jednog vernog slugu na napušteno imanje nekadašnjeg rezervata, s namerom da tamo zasnuje novo čovečanstvo, ali ne da obnovi i nastavi ljudski rod nego da na ničijoj zemlji zaustavi vreme, zabrani sećanja, snove i uspomene. Ipak, njegov mlađi sin Muanito, koji je ujedno i narator ove pripovesti, uprkos očevoj zabrani, krišom uči da čita i piše da bi otkrio kako je pisanje, pored snova, najčvršća spona između prošlosti i budućnosti, između zaborava i nade...

Više o knjizi
Geopoetika proglašena za najboljeg izdavača na Sajmu knjiga u Podgorici

Na 8. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga, izdavačka kuća Geopoetika dobila je Nagradu za najboljeg izdavača.

"Geopoetika ove godine sabira rezultate dvodecenijskog rada i riječ je o izdavaču izrazite dinamike, čije je težište na stranoj literaturi, naročito kada je pitanju beletristika", navodi se u obrazloženju žirija.

Dalje
Najčitanije

Omiljena igra Lenard Koen @Notni spisi

Ljubavnici moje majke Kristofer Houp @Svet proze

Zimski dnevnik Pol Oster @Intimna istorija

Alahove kćeri Nedim Gursel @Svet proze

Nula Deni Geđ @Svet proze