Mojca Kumerdej, spisateljica, filozofkinja, publicistkinja i umetnička kritičarka, rođena je u Ljubljani, u kojoj je na Filozofskom fakultetu završila studije filozofije i sociologije kulture. Pored beletristike, piše i tekstove iz oblasti teorije književnosti, publicističke tekstove, kao i kritičke tekstove o savremenom plesu, performansu i intermedijskoj umetnosti.
Njen prvi roman, Krštenje nad Triglavom, objavljen je 2001. godine, a nekoliko godina kasnije objavljuje zbirke kratkih priča Fragma (2003) i Tamna materija (2011, Geopoetika, 2015), u kojima kroz perspektive raznovrsnih likova, oštro, precizno i povremeno duhovito otkriva unutrašnje rubove svakog pojedinca savremenog društva.
Njene priče prevedene su na mnoge strane jezike i objavljene u slovenačkim i inostranim književnim časopisima i antologijama. Za knjigu Tamna materija, Mojca Kumerdej je 2016. godine dobila nagradu „Kočićevo pero“. Za kratku priču „Pod površinom“ 2006. godine, na Međunarodnom festivalu Vilenica, dobila je nagradu „Kristal Vilenice“. Studenti filmske režije ljubljanske akademije AGRFTV snimili su kratke TV drame po pričama iz zbirke Fragma. Za Hronosovu žetvu, (2016, Geopoetika 2018), svoj drugi roman, dobila je Prešernovu nagradu 2017. godine.
Mojca Kumerdej je, pored svih navedenih priznanja, dobila i Borštnikovu nagradu za dramaturgiju.
Gluva soba (2022, Geopoetika 2024) za koju je dobila Cankarjevu nagradu, njena je treća zbirka kratke proze.